14aug

Izvlačenje vozila iz snega, blata i jarka, zimske intervencije i priprema vozila za zimu

Zašto zimske intervencije nisu isto što i obično šlepovanje

Kada vozilo ostane bez pogona na suvom asfaltu, posao se svodi na utovar i transport. Kada je vozilo u snegu, blatu ili van kolovoza, prvi zadatak je izvlačenje, a tek zatim eventualni transport. Ta razlika menja opremu, vreme trajanja i pristup. Za izvlačenje su potrebni vitlo dovoljne sile, koturače za promenu pravca i uvećanje vučne sile, podmetači i lopate, kao i prostor sa koga šlep vozilo može bezbedno da vuče a da samo ne sklizne. Zbog toga se pri pozivu uvek naglašava da vozilo nije na kolovozu, jer se time bira vozilo sa odgovarajućom opremom.

Kako vozilo završi u snegu i zašto se ne izvlači gasom

Najčešći scenario nije sudar, već postepeno gubljenje zamaha na uzbrdici. Pogonski točkovi počnu da proklizavaju, vozač doda gas, sneg ispod guma se topi od trenja i odmah zaledi u glatku površinu, a vozilo se spusti na donji deo karoserije i ostane oslonjeno na sneg umesto na točkove. Od tog trenutka dodavanje gasa samo produbljuje ulegnuće i briše preostalu šaru na gumi. Ispravan postupak je da se odmah prestane sa proklizavanjem, da se ispred i iza guma raščisti sneg i da se ispod njih postavi materijal koji obezbeđuje prianjanje.

Izvlačenje vitlom i sile koje pri tome nastaju

Vitlo razvija silu koja se meri tonama, a pri izvlačenju iz blata i snega otpor je znatno veći nego što masa vozila sugeriše, jer se sabiraju trenje, usisno dejstvo blata i nagib terena. Sajla pod tim opterećenjem akumulira ogromnu energiju i pri pucanju se kreće brzinom koja ne ostavlja vreme za reakciju. Zbog toga se preko zategnute sajle postavlja prigušna prostirka ili teža tkanina, koja apsorbuje energiju i obara sajlu ka tlu ako pukne. Svi prisutni se u toku izvlačenja povlače izvan ravni sajle, na rastojanje veće od njene dužine, i niko ne stoji između dva vozila.

Tačke za kačenje pri izvlačenju i najčešće improvizacije

Kod izvlačenja se sila prenosi na tačku koja je za to projektovana, dakle na vučnu kuku navrnutu u navoj šasije ili na fabrički predviđenu ušicu. Kačenje za nosač branika, za osovinu, za elemente vešanja ili za bilo šta što izgleda dovoljno čvrsto redovno se završava iščupanim delom i letećim komadom metala. Kod terenskih vozila često postoje fabričke tačke za izvlačenje, koje su znatno jače od običnih transportnih ušica, ali ih treba razlikovati. Ako tačka nije jasna, koriste se trake koje obuhvataju osovinu ili odgovarajući nosivi element, uz zaštitu od oštrih ivica.

Izvlačenje iz jarka i procena pre početka rada

Kada vozilo sklizne u jarak ili niz nasip, prvi korak nije kačenje sajle, već procena položaja. Utvrđuje se pod kojim je nagibom vozilo, da li postoji opasnost od prevrtanja pri povlačenju, da li ima nekog u vozilu i gde se nalaze tačke oslonca. U pojedinim slučajevima se vozilo prvo mora podići ili stabilizovati, pa tek onda vući, jer bi povlačenje po najkraćem pravcu izazvalo prevrtanje. Za promenu pravca vuče koriste se koturače usmerene na stabilan oslonac, čime se vučenje izvodi iz pravca u kome šlep vozilo može bezbedno da stane, bez izlaska sa kolovoza.

Šlep vozilo na klizavom terenu i granica bezbednog rada

I samo šlep vozilo ima granicu do koje može da radi. Na zaleđenoj uzbrdici, na mokroj travi ili na strmom nasipu, vučna sila stvara reakciju koja pokušava da povuče šlep vozilo ka vozilu koje izvlači. Zato se ono postavlja tako da mu je masa raspoređena povoljno, koriste se klinovi ispod točkova, a po potrebi i stabilizatori. Ako uslovi ne dozvoljavaju bezbedan rad, ispravno je sačekati posipanje puta ili obezbediti dodatnu tačku oslonca umesto forsiranja. Improvizacija u tim uslovima ne ugrožava samo vozila, već i ljude koji su u blizini.

Šta raditi dok se čeka pomoć u snegu

Ako je vozilo zaglavljeno u snegu i motor radi radi grejanja, prvo treba proveriti da izduvna cev nije zatrpana snegom, jer u suprotnom ugljen monoksid ulazi u kabinu. Motor se u tom slučaju pušta povremeno, a ne neprekidno, i uz blago odškrinut prozor. Putnici ostaju u vozilu ako je van njega opasno ili izuzetno hladno, uz uključena svetla kako bi vozilo bilo uočljivo. Ako je vozilo delimično na kolovozu, obeležava se trouglom na dovoljnoj udaljenosti, uzimajući u obzir da je kočioni put na snegu višestruko duži nego na suvom.

Zimske gume i lanci, ono što najviše utiče na broj intervencija

Najveći broj zimskih zaglavljivanja nastaje zbog guma, a ne zbog vozila. Zimska guma menja sastav i ostaje elastična na niskim temperaturama, dok letnja postaje tvrda i gubi prianjanje već ispod sedam stepeni, bez obzira na dubinu šare. Propisi u Srbiji u zimskom periodu traže zimske gume sa propisanom najmanjom dubinom šare, a na pojedinim deonicama i lance u priboru. Lanci se postavljaju na pogonske točkove i vežbaju se jednom, na suvom i po danu, jer je prvo postavljanje na mrazu, u mraku i uz kolonu iza sebe potpuno drugačije iskustvo.

Akumulator zimi i zašto najviše kvarova bude ujutru

Na niskim temperaturama hemijski procesi u akumulatoru usporavaju, pa raspoloživi kapacitet opada, dok istovremeno raste struja potrebna za pokretanje hladnog motora. Zbog toga akumulator koji je leti radio bez problema ujutru na minus deset više ne može da okrene motor. Znaci koji upozoravaju su sporije okretanje pri pokretanju, prigušena svetla pri startovanju i potreba za više pokušaja. Akumulator stariji od četiri do pet godina vredi proveriti pre zime, jer se najveći broj intervencija dešava upravo ujutru, na parkingu, kada je vozilo najpotrebnije.

Zaleđene kočnice, blokirana ručna kočnica i vrata

Posle vlažnog dana i noći sa mrazom, ručna kočnica ostaje zaleđena, jer se sajla i pločice zalede u zategnutom položaju. Zato se vozilo u takvim uslovima parkira sa uključenim stepenom prenosa i podmetnutim klinom, umesto sa zategnutom ručnom kočnicom. Nasilno pokretanje sa zaleđenom kočnicom kida sajlu ili čupa pločice sa nosača. Zaleđena brava i zaleđene gume vrata se ne otvaraju silom, jer se guma za zaptivanje jednostavno pocepa. Isto važi i za brisače prilepljene za staklo, koji se pri paljenju odvajaju zajedno sa gumenim delom.

Prolećni i jesenji uslovi koji stvaraju iste probleme

Zaglavljena vozila nisu isključivo zimska pojava. Posle kiše, makadamski putevi i poljski prilazi postaju izuzetno klizavi, a vozila sa niskim klirensom se lako oslone na sredinu kolovoza. Blato ima dodatnu osobinu da usisava, pa je za izvlačenje potrebna veća sila nego što bi se očekivalo. U jesen opalo lišće na mokrom asfaltu smanjuje prianjanje slično poledici, naročito na šumskim deonicama i na prilazima planinskim mestima. U svim tim situacijama važi isto pravilo, prestati sa proklizavanjem čim se pojavi, jer se svakim sledećim obrtajem točka situacija pogoršava.

Priprema vozila pred zimsku sezonu

Nekoliko provera pred zimu uklanja većinu razloga za intervenciju. To su stanje i starost akumulatora, zimske gume sa dovoljnom dubinom šare, koncentracija rashladne tečnosti proverena refraktometrom, tečnost za pranje stakla otporna na niske temperature, stanje brisača i rad grejača zadnjeg stakla. Uz to vredi proveriti rad svih svetala, jer je zimi vidljivost ograničena znatno više nego u drugim delovima godine. U vozilu treba da se nalaze lopatica, strugalica, rukavice, kablovi za pokretanje, sigurnosni prsluk i pokrivač, jer čekanje pomoći zimi znači boravak na hladnoći.

Kada se izvlačenje ne izvodi drugim putničkim vozilom

Uobičajena improvizacija je izvlačenje drugim automobilom koji se zatekao u blizini. Tri stvari čine to lošom idejom. Prva je masa, jer vozilo koje vuče mora biti teže od vozila koje izvlači, inače samo prokliza. Druga je tačka kačenja, jer se sajla najčešće zakači tamo gde stane, a ne tamo gde treba. Treća je vrsta veze, jer obično uže bez elastičnosti prenosi udarno opterećenje pri trzaju i kida ono za šta je zakačeno. Rezultat je često dvostruka šteta, na oba vozila, i vozilo koje je i dalje u istom položaju.

Šta reći pri pozivu kada vozilo nije na kolovozu

Za zaglavljeno vozilo su korisni podaci drugačiji od uobičajenih. Uz marku i model treba navesti gde se tačno vozilo nalazi u odnosu na kolovoz, koliko je duboko sišlo, da li leži na donjem delu, da li se točkovi okreću i kakav je pristup sa puta. Podatak o vrsti podloge, dakle sneg, blato, šljunak ili led, direktno određuje opremu koja se sprema. Ako je vozilo van naselja, korisno je poslati lokaciju sa telefona i fotografiju položaja, jer se na osnovu slike unapred zna da li je potrebno vitlo, koturača ili podizanje pre izvlačenja.

14aug

Vrste šlep vozila i tehnike vuče, kada se koristi platforma, a kada pauk sa dizalicom

Šta je zapravo šlep vozilo i po čemu se razlikuju izvedbe

Šlep vozilo je specijalizovano teretno vozilo namenjeno bezbednom podizanju i transportu drugog vozila koje se ne može ili ne sme kretati sopstvenim pogonom. U svakodnevnom govoru se sva takva vozila zovu istim imenom, ali se u praksi radi o nekoliko potpuno različitih konstrukcija sa različitim mogućnostima. Razlika nije samo u izgledu, već u tome da li vozilo tokom transporta stoji svim točkovima na platformi, da li se oslanja na dva točka na kolovoz ili visi na dizalici. Od te razlike zavisi da li će transport proći bez ijednog traga na vozilu ili će stvoriti novi kvar.

Šlep vozilo sa fiksnom platformom i zašto je najsigurnije rešenje

Vozilo sa platformom, koje se često naziva i pauk sa platformom, ima ravnu nosivu površinu koja se hidraulično naginje i spušta do nivoa kolovoza. Vozilo se na nju uvlači vitlom ili se popne sopstvenim pogonom, a zatim se veže i transportuje sa sva četiri točka iznad tla. Ovo je jedini način transporta pri kome pogonski sklop, menjač, diferencijal i sistem upravljanja nisu ni na koji način opterećeni. Zbog toga je platforma standardno rešenje za vozila sa automatskim menjačem, za pogon na sva četiri točka, za električne i hibridne automobile, za havarisana vozila i za sve slučajeve gde postoji i najmanja sumnja u ispravnost prenosnog sklopa.

Spuštajuće platforme za vozila sa niskim klirensom

Sportski automobili, limuzine sa aerodinamičkim paketom, tuning vozila i pojedini moderni modeli imaju prednju masku svega desetak centimetara iznad kolovoza. Kod njih standardni ugao naginjanja platforme nije dovoljan, jer se prednji branik ili donja aerodinamička obloga zaglave o rampu pre nego što točkovi uopšte stignu na nosivu površinu. Rešenje je platforma sa dodatnim spuštanjem, koja stvara znatno blaži prilazni ugao, uz upotrebu pomoćnih rampi koje dodatno smanjuju nagib. Uz to se koriste posebni podmetači ispod točkova, tako da se vozilo podigne na visinu na kojoj donji deo karoserije više ne dodiruje ivicu platforme.

Pauk sa dizalicom i delimično podizanje vozila

Vozila sa hidrauličnom rukom podižu automobil za prednju ili zadnju osovinu, dok druga osovina ostaje na kolovozu i kotrlja se tokom vožnje. Ova tehnika je brza i praktična u uskim gradskim uslovima, u podzemnim garažama i na mestima gde nema prostora za manevar većeg vozila sa platformom. Ograničenje je što se osovina koja ostaje na putu okreće, pa mora biti mehanički ispravna, sa ispravnim ležajevima i gumama. Za vozila sa automatskim menjačem, sa pogonom na sva četiri točka i sa oštećenim vešanjem ovaj način transporta nije prihvatljiv, jer se prenosni sklop okreće bez podmazivanja ili se oštećenje pogorša.

Zahvat za točkove i zašto se ne kači za karoseriju

Savremeni sistemi za delimično podizanje koriste hvatače koji obuhvataju gume, a ne delove karoserije ili vešanja. Razlog je jednostavan, jer se sila prenosi kroz točak i osovinu, odnosno kroz elemente projektovane da nose masu vozila. Kačenje za branik, za prag, za nosač motora ili za elemente vešanja stvara opterećenje na mestima koja za to nisu predviđena i lako dovodi do savijanja i pucanja. Kod modernih vozila sa aluminijumskim i kompozitnim elementima ovaj rizik je još izraženiji. Iz istog razloga se i pri vezivanju na platformi trake postavljaju preko guma ili na predviđene tačke sa donje strane šasije.

Vitlo i njegova uloga pri utovaru nepokretnog vozila

Vitlo je sajla sa elektromotorom ili hidrauličnim pogonom koja povlači vozilo na platformu kada ono ne može da se kreće sopstvenim pogonom. Koristi se kada je motor neispravan, kada su kočnice blokirane, kada je vozilo havarisano ili kada se izvlači sa mesta na koje šlep vozilo ne može da priđe. Sila vitla se ne prenosi bilo gde, već isključivo na predviđenu vučnu kuku ili na tačku na šasiji koja je za to projektovana. Zbog velikih sila koje se javljaju, prostor oko zategnute sajle je opasna zona, pa se pri izvlačenju niko ne zadržava u ravni sajle i uz nju se postavlja prigušna prostirka.

Krute veze i vuča vozila bez ispravnih kočnica

Kada vozilo nema ispravan sistem kočenja ili upravljanja, transport na platformi je jedino ispravno rešenje. U izuzetnim situacijama i na kratkim relacijama koristi se kruta veza, odnosno metalna vučna motka, koja za razliku od užeta ne dozvoljava naletanje vučenog vozila pri usporavanju. Uže se u tom slučaju ne sme koristiti, jer vozač u vučenom vozilu bez kočnica ne može da spreči udar u vučno vozilo. Kruta veza takođe drži konstantno rastojanje i znatno smanjuje trzaje pri kretanju, ali i dalje ne rešava problem upravljanja ako je upravljački mehanizam oštećen.

Transport motocikala i posebna oprema koju zahteva

Motocikl se ne transportuje na isti način kao automobil, jer nema stabilnu osnovu i pri prevrtanju se lako oštećuje. Za utovar se koristi rampa i vodilica za prednji točak, koja motocikl drži uspravno tokom vožnje. Vezivanje se izvodi preko upravljača ili preko čvrstih tačaka na ramu, uz stezanje prednjeg vešanja tako da amortizeri budu delimično sabijeni i da motocikl ne poskakuje. Trake se nikada ne stežu preko plastičnih obloga, rezervoara i izduvnog sistema. Pri transportu više motocikala odjednom, između njih se postavljaju zaštitne obloge kako se pri kretanju ne bi dodirivali.

Šlepovanje kombi vozila i lakih kamiona

Kombi vozila i laki kamioni nose znatno veću masu od putničkog automobila, često između dve i osam tona, pa se za njih koriste šlep vozila veće nosivosti i duže platforme. Kod teretnog vozila sa teretom u prostoru za utovar dodatno se menja raspored mase, što utiče na način vezivanja i na položaj na platformi. Vozilo se postavlja tako da opterećenje bude ravnomerno raspoređeno preko osovina nosača, jer preveliko opterećenje na zadnjoj strani platforme smanjuje kontrolu nad upravljanjem šlep vozila. Kod kombija sa produženim međuosovinskim rastojanjem naročito treba paziti na prelazak preko ivica i uspona, gde postoji rizik od naleganja donjeg dela.

Transport radnih mašina, viljuškara i mini bagera

Radne mašine imaju nekoliko osobina koje transport čine drugačijim od transporta automobila. Prva je uska osnova i visoko težište kod viljuškara, druga su gusenice kod mini bagera koje ne mogu da se kotrljaju kao točkovi, treća je hidraulika koja mora biti spuštena i osigurana pre kretanja. Kod viljuškara se vilice spuštaju do platforme, a jarbol se osigurava od pomeranja. Kod bagera se ruka spušta i fiksira, a rotacija nadgradnje blokira. Sve mašine se vezuju sa najmanje četiri tačke, ukršteno, tako da su onemogućena pomeranja i unapred i unazad i bočno.

Oldtajmeri i vozila posebne vrednosti

Kod starijih i kolekcionarskih vozila prioritet nije brzina intervencije, već potpuno odsustvo oštećenja. Karoserije oldtajmera često imaju tanji lim, hrom elemente i originalne farbe koje se ne mogu jednostavno obnoviti, a šasije su podložne koroziji na mestima koja izgledaju čvrsto. Zbog toga se transport izvodi isključivo na platformi, uz vezivanje preko guma umesto preko elemenata šasije. Ispod tačaka naleganja postavljaju se zaštitne obloge, a vozilo se pri utovaru pomera vitlom sporo i ravnomerno, bez naglih trzaja. Isti pristup se primenjuje i na sportska vozila i na skupa vozila sa aktivnim vešanjem.

Kako se vozilo pravilno vezuje na platformi

Vezivanje je faza koja odlučuje da li će vozilo stići neoštećeno. Standard podrazumeva najmanje četiri trake, postavljene ukršteno, tako da svaka sprečava pomeranje u jednom pravcu. Kod modernih vozila se preporučuje vezivanje preko guma trakama sa korpom, jer se time izbegava bilo kakav kontakt sa elementima vešanja i kočionim vodovima. Zategnutost se proverava pre polaska, a kod dužih relacija i posle prvih desetak kilometara, jer se vezovi tokom vožnje popuste. Ručna kočnica na transportovanom vozilu ostaje aktivirana, a menjač u prvom stepenu prenosa kod ručnog menjača, odnosno u položaju za parkiranje kod automatskog.

Nosivost šlep vozila i zašto ograničenje nije formalnost

Svako šlep vozilo ima jasno definisanu nosivost, izraženu kao najveća masa vozila koje sme da preveze. Prekoračenje tog ograničenja nije samo pitanje prekršaja, već i pitanje kočnica, vešanja i stabilnosti u krivini. Preopterećeno vozilo znatno duže koči, teže drži pravac na nizbrdici i opterećuje osovine preko projektovane vrednosti. Zbog toga se pri pozivu uvek navodi tip vozila i približna masa, kako bi na teren izašlo vozilo odgovarajuće nosivosti. Slanje premalog vozila znači gubitak vremena i drugi izlazak na teren, a slanje prevelikog nepotrebno komplikuje pristup na uskim lokacijama.

Kako izabrati odgovarajuću tehniku prema situaciji

Odgovor na pitanje koja se tehnika koristi zavisi od nekoliko podataka. Vrsta menjača i pogona određuju da li je delimično podizanje uopšte dozvoljeno. Stanje vozila određuje da li se može uvući sopstvenim pogonom ili je potrebno vitlo. Klirens određuje da li je potrebna spuštajuća platforma. Lokacija određuje da li veće vozilo uopšte može da priđe, jer u podzemnoj garaži sa niskom svetlom visinom platforma nije primenljiva. Zato se pri pozivu uvek navode marka i model, vrsta menjača, priroda kvara i tačan opis mesta, jer ti podaci direktno određuju koje vozilo i koja oprema izlaze na teren.


Design by Internet Agencija WS9 - 09.rs / Support by F. / M.

Zakazivanje servisa